субота, 28. март 2015.

Film: Rudareva sreća (1928)


Tekst preuzet sa stranice: http://muzejcaribrod.blogspot.com/

Jedan od prvih jugoslovenskih igranih filmova snimljen je u kanjonu reke Jerme. Ovaj atipični kapitalistički propagandni film nazvan „Rudareva sreća“ sniman je sa ciljem pokretanja rudarske industrije jugoistočne Srbije, konkretno, kako bi promovisao rudnik uglja „Jerma“ u selu Rakita, koji se u to vreme gradio. Zbog prateće ljubavne priče i nekih scena, film je izazvao pravi skandal kada je emitovan, ali i još za vreme snimanja!

Direktor Eskontne banke iz Beograda Lazar Bugarčić, poslanik Dragiša Metejić i guverner banke Bajloni koji su finansirali su izgradnju rudnika Jerma, ponudili su reditelju Josipu Novaku, već poznatom po reklamnim filmovima, da snimi propagandni film i o ovom rudniku. Tako je Rudareva sreća bio prvi srpski „naručeni“ igrani film, odnosno film čije je snimanje finansirao privatnik!

Novak je prihvatio ponudu, ali nije hteo da snimi samo reklamu, nego je napisao scenario za igrani film u koji je, kroz priču o nastanku rudnika, utkao i melodramatičnu priču o ljubavi mladog rudara prema ćerki vlasnika rudnika, ali i o negativcu, surovom prodavcu alkohola, koji hoće da obeščasti devojku i uništi rudnik.
Naručiocu su se uplašili da će ovakva priča i dramski zaplet baciti u zasenak samu Jermu i njihov poslovni interes, ali ih je Novak ubedio da će čuvati njihove poslovne interese. Tako je u leto 1928. filmska ekipa iz Beograda stigla u predele kanjona Jerme, snimajući uz svoju priču i izgradnju železnice kojom će ugalj biti transportovan. Glavne uloge tumačili su poznati beogradski glumac i reditelj, Milutin - Bata Nikolić, lepu vlasnikovu ćerku Anita Mir, a mladog rudara, koji se u nju zaljubljuje, lokalni lepotan, pirotski geometar Čedomir Penčić, kojeg je Novak zapazio ispred hotela Nacional, prolazeći kroz Pirot.

Radnja filma je zasnovana na motivima priče o blagu cara Radovana, koje se navodno nalazilo u kanjonu Jerme, na taj način kritikujući praznoverja nacionalnih mitova, sugerišući da je u industrijalizaciji i modernizaciji jedino pravo nacionalno blago. “Rudareva sreća” je, iz današnje vizure, utopijski film o Srbiji (Jugoslaviji) kao buržoaskoj, industrijskoj zemlji.

A malo je reći da se priča sa ovim filmom završila kao u Holivudu: mladi Čeda i lepa Anita su se zaljubili na snimanju, a pošto im je ljubomorni Bata Nikolić zapretio glavom, oni su jednostavno - pobegli! Skrivali su se nekoliko dana, pa su, kada se ljubavna strast stišala, otišli da traže dozvolu od roditelja da se venčaju. Ne zna se šta je bilo sa Anitom, ali nesrećnog mladog geometra je majka držala zaključanog u kući dok se nije odrekao devojke. Čedu je, zbog skandala, napustila i njegova devojka Hilda, a u Pirotu mu je ispevana podrugljiva pesma: "Don Žuan si, Čedo, post`o, i za ljubav dade sve. Ne bilo ti, Čedo, prosto, zašto sada varaš dve". Posle svega što je doživeo u rodnom Pirotu, ali i zbog zajedljivih naslova u srpskoj bulevarskoj štampi, Čeda odlazi u Makedoniju. Oženio se Makedonkom, sa kojom je izrodio sina i kćerku. O sudbini njegove Hilde, koja ga je zbog bruke na filmu napustila, zna se da se kasnije udala i sa svojim suprugom rodila jednog od najvećih srpskih glumaca - Stoleta Aranđelovića.

Josip Novak je film nekako završio, dobio lepe pare (50 dinara za metar filmske trake), a gledaoci su hrlili da gledaju film zbog prašine, koja se digla. Rudareva sreća je premijerno je prikazan u beogradskom "Koloseumu", pre Drugog svetskog rata, ali ga je videla i publika u drugim delovima Evrope.
Pogledajte ga i vi.